Zabrinjavajuće beskućništvo mladih u Beču: trećina je mlađa od 30 godina!

Zabrinjavajuće beskućništvo mladih u Beču: trećina je mlađa od 30 godina!

Trećina svih beskućnika u Beču mlađa je od 30 godina. Ova zabrinjavajuća brojka, koja pogađa oko 5000 mladih, ukazuje na problem koji ne postoji samo od jučer, već se posljednjih godina pogoršao. Osobito je alarmantna situacija mladih poput Maximiliana, koji je sa 16 godina morao provesti nekoliko noći u skloništu za hitne slučajeve. Njegova posljednja iskustva sve su samo ne ružičasta: nakon sukoba s majkom ne vidi budućnost u vlastitom domu. U Beču, gdje troškovi života vrtoglavo rastu, a stambenog prostora postaje sve manje, beskućništvo mladih postaje hitan izazov za društvo, upozorava Caritas. Ova organizacija poziva na nacionalna rješenja i jedinstvene standarde za dobrobit djece i mladih kako bi se pružila bolja podrška mladima u riziku Beč ORF.

Caritasovo sklonište A_way u Ottakringu nudi kratkotrajno utočište mladima između 14 i 20 godina. Pokušava se unesrećenim mladim ljudima osigurati deset kreveta, tople obroke i pomoć socijalnih radnika - ali to je samo kap u moru. Tom Adrian, ravnatelj ustanove, objašnjava da je statistički bilježenje beskućnika posebno izazovno. Različiti načini prikupljanja u saveznim državama i problemi zaštite podataka otežavaju prikupljanje utemeljenih podataka koji bi bili potrebni za ciljane mjere.

Pozadina beskućništva

Razlozi sve većeg broja mladih beskućnika su različiti i često tragični. Nasilje u obitelji, nedostatak podrške i rani biografski prekidi smatraju se tipičnim čimbenicima. Klaus Schwertner, ravnatelj bečkog Caritasa, objašnjava da mnogi mladi pokušavaju tajiti svoje beskućništvo i ostaju prespavati kod prijatelja ili poznanika. Posebno su problematične dobne granice: nakon obveznog školovanja u dobi od 15,5 godina ili nakon punoljetnosti često dolazi do prekida prijašnjih životnih uvjeta. Analiza Caritasa pokazuje da je 76 posto tih mladih ljudi prekinulo kontakt s obitelji, što je okolnost koja dodatno pogoršava izglede za siguran dom.

Tragičnost ove situacije vidljiva je i kod Maksimilijana koji se, iako je završio školu, i dalje bori sa životnim uvjetima. Distancira se od bivših školskih kolega koje doživljava kao negativce, a velike profesionalne planove, poput karijere klesara iz snova, smatra nerealnim. Time se zatvara krug: pritisak i izazovi se zbrajaju i na kraju nikome ne koriste. Caritas stoga ne poziva samo na ciljane ponude podrške za mlade beskućnike, već i na povećanje sredstava za rješenja, posebice za takozvane napuštene osobe, koji često ostaju bez podrške u dobi od 18 godina.

Put u budućnost

Važna briga ostaje stvaranje pristupačnog stanovanja i minimalnog dohotka temeljenog na potrebama. Zakonsko pravo na dugoročnu potporu trebalo bi vrijediti do 24. godine života kako bi se mladima pružila prava perspektiva i zaštitili od beskućništva. Schwertner naglašava: "Rana podrška je bit i kraj svega." Društvena odgovornost je jasna – postoji hitna potreba za djelovanjem.