Bečki kongres: Redefinirana europska sudbina - pregled

Bečki kongres: Redefinirana europska sudbina - pregled

Beč, grad glazbe i kulture, u 19. stoljeću nije bio samo središte umjetnosti, već i poprište važnih političkih događaja. Izvanredno poglavlje u povijesti metropole je Bečki kongres, koji se održavao od 18. rujna 1814. do 9. lipnja 1815. Pod vodstvom austrijskog ministra vanjskih poslova princa Klemensa von Metternicha, ovdje su se okupili carevi, kraljevi i državnici iz cijele Europe kako bi nakon razornih Napoleonovih ratova stvorili novi poredak.

Cilj kongresa bio je jasan: definirati dugoročni mirovni poredak i diplomacijom riješiti pitanja koja su proizašla iz Francuskih revolucionarnih ratova i Napoleonskih ratova. Unatoč teškoj situaciji, Francuska, koju je predstavljao Talleyrand, imala je samo ograničen utjecaj na odluke koje su uglavnom donosile četiri velike sile Rusija, Velika Britanija, Pruska i Austrija.

Načela Kongresa

Na kongresu je utvrđeno pet središnjih načela:

• Restaurierung der politischen Ordnung von 1792.
• Legitimität für die Rückkehr der von Napoleon vertriebenen Herrscher.
• Gewährleistung der Souveränität der Monarchie.
• Verpflichtung zur Unterbindung revolutionärer Bewegungen.
• Schaffung eines Gleichgewichts der europäischen Mächte.

Ključne odluke uključivale su obnovu monarhije Burbona u Francuskoj, podjelu Poljske između Pruske i Rusije i povratak teritorija Austriji, uključujući Salzburg, Tirol i Vorarlberg. Drugi rezultirajući element bilo je stvaranje Njemačke konfederacije, koja se sastojala od 39 država i bila pod predsjedanjem austrijskog cara. Britanija je iskoristila priliku za jačanje svoje kolonijalne moći i zadržala teritorije poput Malte i Cejlona.

Dugoročni mirovni plan

Bečki kongres je, što se tiče njegove organizacije, bio preteča ustavnih i političkih struktura koje su trebale osigurati europsku ravnotežu do Prvog svjetskog rata. To je dovelo do formiranja "Europskog koncerta", političke doktrine koja je naglašavala održavanje političkih granica i promicanje suradnje između velikih sila. Unatoč kritikama da se Kongres suprotstavio nacionalnim i liberalnim pokretima, pripisuje mu se važna uloga u sprječavanju ratova velikih razmjera koji su trajali gotovo stotinama godina.

Prema Federalna agencija za građansko obrazovanje, europska je situacija ostala relativno stabilna između 1815. i 1914., iako je tijekom tog razdoblja bilo nekih manjih sukoba. Propisi Kongresa postavili su temelj koji je trajao sve do revolucionarnih prevrata 1848.-49., kada se nacionalne težnje nisu mogle potpuno suzbiti.

Bečki kongres nije bio samo formativni događaj za europsku politiku svog vremena, već se može promatrati i kao model za kasnije međunarodne organizacije kao što su Liga naroda i Ujedinjeni narodi. Dana 9. lipnja 1815. Kongres je zaključen potpisivanjem Završnog akta, čime je započela nova era u europskoj povijesti. Sjena Napoleona, čiji je povratak i konačni poraz kod Waterlooa 1815. još uvijek bio u zraku, jasno je pokazala koliko je mir bio krhak.

Zaključno, Bečki kongres odigrao je presudnu ulogu u povijesti Europe, postavljajući temelje za političku strukturu 19. stoljeća i stvarajući prilike za međunarodnu suradnju koja će ostati relevantna u suočavanju s budućim krizama.