Besmrtnost u umjetnosti: čitanje i izložba u Ottakringu!

Besmrtnost u umjetnosti: čitanje i izložba u Ottakringu!

Udruga kunst-projekte iz Beča organizirat će 16. studenoga 2025. posebnu otvorenu večer čitanja pod motom „besmrtno“. Ovaj događaj nudi platformu za kreativne umove i naglašava raznolik odnos između umjetnosti, književnosti i besmrtnog krumpira. Ove večeri nastupit će brojni talentirani autori i umjetnici koji će ne samo predstaviti svoje radove, već i objasniti povijest i značaj krumpira u kulturi.

Na skupu će svoje tekstove predstaviti autorice Doris Kloimstein, Franziska Bauer, Jacqueline Fedy i Daniela Noitz. Ono što je posebno zanimljivo je da će Jacqueline Fedy večeras predstaviti svoju knjigu za djecu o francuskom agronomu Antoine-Augustinu Parmentieru. Parmentier, koji je živio od 1737. do 1813., bio je pionir u uzgoju krumpira u Francuskoj i Europi, čime je krumpir postao važan izvor hrane, kao što je Wikipedia prijavio. Njegovo životno djelo, koje uključuje i brojne znanstvene publikacije, imalo je presudan utjecaj na sigurnost hrane u Francuskoj.

Umjetnost i krumpir – fascinantan spoj

U sklopu događanja umjetnik Martin Hammerschmid predstavit će se svojom izložbom “Life Drawings 2025”. U svojim crtežima akta i portreta posebno naglašava emocije te tako spaja prikaz s apstrakcijom. Hammerschmid, koji je rođen u Salzburgu, a od 2023. godine izlaže u Beču, na uzbudljiv način nadopunjuje koncept večeri. Izložba će se moći razgledati do 14. prosinca 2025. godine.

Krumpir koji je u Europu stigao iz Južne Amerike u 16. stoljeću i često krivo shvaćan kao stočna hrana, svoje je mjesto našao i u umjetnosti. Kao središnji motiv koriste ga mnogi umjetnici, poput Vincenta van Gogha na njegovoj poznatoj slici “Jedači krumpira”. Prema tome Njemački muzej krumpira Gomolj se od hrane za siromašne transformirao u sredstvo za mršavljenje u modernoj dijetnoj kuhinji i cijenjen je kao “nezamjenjiv spasitelj u nevolji”.

Od straha do prihvaćanja

Unatoč početnim predrasudama, pa čak i zabrani uzgoja sve do 1772. godine, Parmentier je presudno utjecao na prihvaćanje krumpira. Tijekom Sedmogodišnjeg rata bio je zarobljen i morao je koristiti gomolj kao izvor hrane – brzo je prepoznao njegovu vrijednost i počeo promicati njegove dobrobiti. To je u konačnici dovelo do toga da je Medicinski fakultet u Parizu 1772. proglasio krumpir jestivim, što je postavilo temelje za njegov proboj.

Događaj 16. studenog nije samo proslava kreativnog izražavanja, već i osvrt na iznenađujuću i često podcijenjenu povijest krumpira u umjetnosti i književnosti. Autori i umjetnici daju publici priliku da ponovno otkrije mnoge aspekte i kulturološki značaj “Blaga Zemlje”.