Komemoracija na studene pogrome: plamen, suze i sjećanja u Beču

Komemoracija na studene pogrome: plamen, suze i sjećanja u Beču

Dana 9. studenog 2025. obilježavamo pogrome u studenome 1938., jedno od najmračnijih poglavlja u povijesti Beča. Povjesničar Wolfgang Schellenbacher iz Dokumentacijskog centra Austrijskog pokreta otpora (DÖW) prisjeća se strašnih događaja koji su trajno promijenili živote židovskog stanovništva. Ne samo da su tih dana gorjele sinagoge, nego se dogodilo i više od 6000 uhićenja.

Što je bio okidač za te okrutne nerede? Dana 7. studenog 1938. poljski Židov Herschel Grynszpan pucao je i ubio njemačkog diplomata Ernsta von Ratha. Ovaj pokušaj atentata iskoristio je Joseph Goebbels kako bi stvorio povod za brutalne napade na židovsko stanovništvo. SS i SA trupe napale su Beč rano 9. studenoga, pljačkajući židovske trgovine, uništavajući stanove i odvodeći muškarce, žene i djecu u improvizirane zatočeničke centre.
Tužan rezultat: uhićeno je gotovo 6500 ljudi, od kojih je gotovo 4000 poslano u koncentracijski logor Dachau.

Šokantan porast samoubojstava

Pogromi su iza sebe ostavili val očaja. Povjesničari izvješćuju o značajnom porastu samoubojstava unutar židovske zajednice, koja je osjećala da joj je život ugrožen. Mnogi od pogođenih ljudi više nisu vidjeli perspektivu zbog sve većeg osjećaja nemoći i beznađa. Često su to vrlo stare osobe i žene koje su bile teško opterećene strahotama “Trećeg Reicha”.
Istodobno su izbrisani važni kulturni tragovi židovskog stanovništva u Beču, a nekoć cvjetajući židovski život postao je gotovo nevidljiv.

Koliko su događaji zapravo bili potresni mogu vidjeti i brojni izvještaji o ljudima koji su izgubili sve i čija sudbina često odjekuje do današnjih dana. Događaji sjećanja održat će se i ove godine, uključujući posebnu večer u Baroknoj dvorani Starogradske vijećnice 9. studenoga, gdje će se prisjetiti ljudi koji su otišli u vatru kako bi spasili vrijedne svitke Zakona - odavanje počasti njihovoj hrabrosti i požrtvovnosti.

Studeni pogromi nisu samo povijesni događaj, već podsjetnik za sve nas da ne zaboravimo strašne lekcije iz povijesti. Stalni podsjetnici na ove događaje su važni kako bi se osiguralo da se takvi užasni zločini više nikada ne ponove. Za nadati se da će ovakva komemorativna događanja i retrospektive nastaviti podizati svijest o često zaboravljenoj povijesti židovskog stanovništva u Beču i šire.

Zahvaljujući sjećanjima povjesničara poput Wolfganga Schellenbachera, povijest ostaje živa. Ne smijemo propustiti čuti glasove prošlosti i raditi na tolerantnoj budućnosti. Zajedno možemo dati primjer i pokrenuti preispitivanje.

Veliko hvala meinkreis.at kao i na juedischesmuseum.de za vrijedne podatke koji nam pomažu da se prisjetimo događaja iz 1938.