Kako arhitektura utječe na naše osjećaje: dubinski pogled!

Kako arhitektura utječe na naše osjećaje: dubinski pogled!

U vrijeme kada se sve više bavimo utjecajem okoline na naše blagostanje, interakcija između arhitekture i psihologije postaje sve važnija. Posebno je uzbudljivo istraživanje Armina Mostafavija, postdoktoranda na Institutu za dizajn usmjeren na čovjeka Sveučilišta Cornell, koji proučava fenomen da se ljudi često osjećaju nelagodno u savršeno dizajniranim zgradama. Blisko surađuje s bečkim arhitektom Arminom Daneshgarom koji radi na stvaranju “empatičnijih” zgrada. Zajedno analiziraju kako se osjećaji mogu izazvati pri ulasku u prostore, posebice one sakralne. Die Presse izvještava da koriste imerzivne tehnologije i psihofiziološka mjerenja za analizu ponašanja i percepcije ljudi u različitim zgradama.

Cilj ove fascinantne linije istraživanja je integrirati neuroznanstvena otkrića u arhitekturu i psihologiju okoliša kako bi se promicala dobrobit ljudi u izgrađenom okruženju. Posljednjih desetljeća mnogi su se arhitekti usredotočili na tehničko savršenstvo svojih projekata, dok su ljudske potrebe često zanemarene. Mostafavi i Daneshgar koriste pristup utemeljen na dokazima kako bi uvjerili donositelje odluka o važnosti dobrobiti ljudi. Njihovi bi nalazi mogli pomoći u stvaranju financijskih sredstava za buduće arhitektonske projekte i iz temelja promijeniti smjer planiranja.

Empatična arhitektura u fokusu

Istraživanja Mostafavija i Daneshgara nisu samo teorijska. Tijekom posljednjih pet godina u Austriji su proveli brojne projekte koji se fokusiraju na ljudsko ponašanje i psihološka iskustva. To uključuje kapelicu u Gradišću čiji je dizajn usmjeren na emocionalnu kvalitetu svjetla, kao i medicinski centar u Iraku. Posebno treba spomenuti nagrađenu Big See Arianu Eventhalle u Aspernu, koja koristi prostorne znakove za bolju orijentaciju u urbanim sredinama.

Što to konkretno znači za arhitekturu, posebice u zdravstvenom sektoru?U tom kontekstu, “arhitektura iscjeljivanja” igra posebno ključnu ulogu. Trend je da arhitekti dizajniraju arhitekturu koja nije samo funkcionalna, već i zdravstvena. Primjeri poput REHAB-a u Baselu pokazuju kako se krovni prozori mogu koristiti za neurofiziološku stimulaciju pacijenata.

Pogled u budućnost

S obzirom na izazove u modernoj gradnji bolnica, postaje sve jasnije da tradicionalni pristupi više nisu dovoljni. Potrebno je ponovno promišljanje, udaljavanje od arhitekture koja je isključivo orijentirana na potrebe prema arhitekturi orijentiranoj na potrebe. Ovo potvrđuje nalaz da znanstveno utemeljeni arhitektonski koncepti mogu značajno smanjiti stres kod pacijenata i njihovih obitelji. Primjer za to je Centar za pedijatrijsku onkologiju Princes Máxima u Utrechtu, koji je razvio inovativne tipologije bolesničkih soba kako bi zadovoljio potrebe roditelja i djece.

Sljedeći koraci u arhitekturi mogli bi odrediti kako ćemo dizajnirati buduće životne prostore. Trenutačno se razvija uzbudljiv krajolik planiranja utemeljenog na dokazima, s ciljem da naš izgrađeni okoliš učinimo ne samo ljepšim, već i zdravijim. Rad Mostafavija i Daneshgara je revolucionaran doprinos.