ADHD prekasno prepoznat: opterećenja i rješenja za oboljele!

ADHD prekasno prepoznat: opterećenja i rješenja za oboljele!

Aktualna rasprava o ADHD-u (poremećaj pažnje i hiperaktivnosti) posebno jasno pokazuje koliko je važno rano otkrivanje ove bolesti. Iako ADHD dobiva sve veću pozornost među školskom djecom, mnogi odrasli pate od kasne dijagnoze. To naglašava i Michaela Hartl, kurativni pedagog i defektolog, koja je na događaju koji je organizirao bečki ÖVP Brigittenau, ukazala na znatan stres koji oboljeli moraju podnijeti bez dijagnoze. Procjenjuje se da između 2,5 i 3,5 posto odraslih osoba pati od ADHD-a, no dijagnosticira se samo 0,8 do 1,0 posto meinkreis.at izvješća.

Izazovi za osobe s ADHD-om su raznoliki. ADHD se često doživljava kao “drugačiji neurotip”, što se često tumači kao isprika u profesionalnom životu. Osim toga, sve se češće čuje izraz “ADHD burnout”. Mnogi oboljeli se pitaju zašto su iscrpljeni, a da ne prepoznaju uzrok svog stanja. Studije pokazuju da ADHD simptomi poput nepažnje i impulzivnosti mogu povećati rizik od sagorijevanja i kod djece i kod odraslih. Studija je istaknula, između ostalog, poteškoće koje proizlaze iz nedostataka u izvršnoj funkciji, kao što su upravljanje vremenom i vještine rješavanja problema, o čemu se također raspravlja na adhs-weg.de.

Izazovi nakon dijagnoze

Nakon postavljanja dijagnoze, oboljeli od ADHD-a suočavaju se s daljnjim poteškoćama, posebno kada se bave društvenim propisima i pronalaze odgovarajuće stručnjake. Marianne Osner, potpredsjednica “Tima za ADHD”, jasno kaže da je potrebno razumijevanje umjesto sažaljenja. Također postoji nedostatak obučenih stručnjaka i financijskih sredstava za obuku ADHD-a, što dodatno komplicira situaciju za mnoge od pogođenih. Romana Deckenbacher, okružna voditeljica ÖVP-a, također poziva na specifične sadržaje za učitelje u školskom kurikulumu kako bi se bolje odgovorilo na izazove ADHD-a.

Nedostatak podrške znači da se mnogi ADHD-ovi koji pate od problema sastavljaju kraj s krajem. Često su ovisni o prijevremenom umirovljenju, što je opipljivije zbog prijedloga da se pogođeni mogu u budućnosti umiroviti 15 godina ranije. Za razliku od Njemačke, u Austriji ne postoji rehabilitacija za odrasle osobe s ADHD-om, što situaciju čini još nesigurnijom.

Uvid u povezanost ADHD-a i izgaranja

Kada je riječ o povezanosti ADHD-a i sindroma izgaranja, istraživanja pokazuju da su osobe s ADHD-om izložene većem riziku od izgaranja od ostalih. Jedan od razloga za to su strukturne i neurobiološke osobitosti u mozgu koje su često prisutne kod osoba s ADHD-om. Filtar podražaja u mozgu često je preširoko otvoren, što rezultira velikom poplavom informacija koje se ne mogu učinkovito obraditi. To stavlja ogroman teret na one koji su pogođeni jer moraju potrošiti mnogo energije da bi se nosili s tim izazovima. O simptomima ADHD-a i njihovom utjecaju na rizik od sagorijevanja također se detaljno govori u praxis-adhs.de.

Ukratko, kasna dijagnoza ADHD-a ima značajne posljedice i za oboljele i za društvo. Hitno je potrebna bolja svijest o ovom stanju i interdisciplinarna suradnja kako bi se osigurala odgovarajuća podrška i prevencija. To je jedini način na koji možemo pomoći pogođenima da vode ispunjen život i suoče se s izazovima.