Nedostatak parkinga na Alsergrundu: Stanovnici traže preispitivanje gradilišta!

Nedostatak parkinga na Alsergrundu: Stanovnici traže preispitivanje gradilišta!

U Beču, točnije u Alsergrundu, 81-godišnji Hans Huber, bivši sportski direktor ORF-a, suočava se s problemom koji mnogi stanovnici bolno osjećaju: situacija s parkiralištem je katastrofalna. Tamo je živio više od 20 godina i sada često mora tražiti 20 do 30 minuta da nađe parkirno mjesto na svom pragu. Značajno pogoršanje uzrokovano je trenutnim gradilištima u 9. okrugu, koja su smanjila raspoloživi parking s 254 na samo 76 mjesta - to je dramatičnih 70% manje mjesta. Te okolnosti navodi kao nerazumne i poziva na veću obzirnost u planiranju grada, posebice za stanovnike.

Kako ističu u upravi okruga, uključeni su u pregovore oko gradilišta i nastoje da se smetnje svedu na minimum. Ipak, stanari nailaze na malo razumijevanja, pogotovo kada ih se uputi u obližnju garažu WIPARK-a. Njihove cijene – 6,90 eura po danu ili 173,35 eura mjesečno – smatraju se nepriuštivim. Za usporedbu, shema je vrlo popularna u 7. okrugu, gdje stanovnici moraju platiti samo 100 eura mjesečno za garažno mjesto. Huber i Christoph Weißenbäck iz građanske inicijative “Livable Alsergrund” glasno zahtijevaju da se pri planiranju više uvažavaju potrebe stanovnika.

Planovi za bolju kvalitetu života

Grad Beč ima ambiciozne ciljeve za povećanje kvalitete života u urbanim područjima. Sveobuhvatni redizajn Julius-Tandler-Platza već je u tijeku i trebao bi biti dovršen do kraja 2025. Planovi uključuju 46 novih stabala, sjedala i sigurnu biciklističku stazu. Ove promjene usmjerene su na stvaranje grada koji je prihvatljiviji za klimu i pogodniji za život, što uključuje i buduće upravljanje parkirnim prostorom. Prema planovima grada, Beč bi do 2040. godine trebao biti klimatski neutralan.

No postoje i kritike na račun trenutnih strategija parkiranja. Kako ističu Zeleni u Beču, dosta mjesta zauzimaju parkirani automobili. Ta parkirna mjesta često nisu dostupna široj javnosti i onemogućuju sigurne nogostupe i biciklističku infrastrukturu. Automobili bi se na mnogim mjestima trebali držati u garažama dok se ulice oslobađaju za ljude i bicikliste. Potrebni su novi, fleksibilni modeli za kontrolu prometa u gradu i bolje korištenje prostora umjesto da se i dalje žrtvuju vrijedne pješačke i zelene površine za parkirana vozila.

Adaptacije u drugim gradovima kao uzor

Problemi u Beču nisu jedinstveni. U mnogim europskim gradovima mjere za poboljšanje javnog prostora izgledaju slično. Na primjer, Beč bi mogao učiti od gradova poput Amsterdama, koji je uveo stupnjevite cijene parkiranja, ili Osla, gdje je fokus često na dijelovima grada bez automobila. Osim toga, cjelovito upravljanje parkirališnim prostorom koje uvažava potrebe stanara moglo bi značajno poboljšati postojeće stanje.

Sve u svemu, jasno je da je situacija s parkiranjem u Beču središnja točka koja ne utječe samo na stanovnike, već i na urbano planiranje. Ostaje za vidjeti kako će grad i njegovi građani odgovoriti na te izazove.

Više o upravljanju parkirnim prostorom u Beču i predloženim mjerama možete saznati na web stranici Zelje kao i VCOE pročitaj gore. U svakom slučaju, trenutni izazovi i nadolazeća rješenja imaju o čemu razgovarati u podunavskom gradu.

Za Hansa Hubera i njegove susjede ostaje za vidjeti hoće li se njihov glas čuti i konačno provesti promjene u planiranju grada.