Tabu tema o smrti: Bečani se ovako pripremaju za rastanak!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Članak rasvjetljava društvenu raspravu o smrtnosti i samoodređenju na kraju života u Austriji.

Der Artikel beleuchtet die gesellschaftliche Auseinandersetzung mit Sterblichkeit und Selbstbestimmung am Lebensende in Österreich.
Članak rasvjetljava društvenu raspravu o smrtnosti i samoodređenju na kraju života u Austriji.

Tabu tema o smrti: Bečani se ovako pripremaju za rastanak!

U Beču je tema smrtnosti sve češća tema razgovora, i to ne samo u liječničkim ordinacijama. Smrt se često doživljava kao neugodan tabu o kojem mnogi ljudi radije ne govore. Taj se trend intenzivirao ne samo zbog popuštanja Corona restrikcija, što mnoge tjera na intenzivnije razmišljanje o vlastitoj prolaznosti. Teški gubici u obitelji ili prijateljima opetovano suočavaju stanovništvo s njihovom vlastitom konačnošću. Veliko privatno pogrebno poduzeće Himmelblau izvještava da se rodbina počinje pripremati za oproštaje i saznaje više o umiranju.

Kako se možemo pripremiti za posljednju fazu našeg života? Kako starite, pitanje vaše vlastite smrtnosti dolazi u fokus. Često nas muči strah od boli ili neželjenih medicinskih mjera. Prema Deutschlandfunk Kultur, sve više ljudi radi na stvaranju životnih oporuka kako bi sačuvali samoodređenje do kraja života. Robert Roßbruch, odvjetnik za zdravstveno i medicinsko pravo, naglašava da je strah od načina umiranja često veći od straha od same smrti. Čini se da su informativne informacije o mogućnostima i pravima ovdje hitno potrebne kako bi se promicala otvorena rasprava.

Društveni tabui i etička razmatranja

Suočavanje s umiranjem također zahtijeva dublje ispitivanje temeljnih pitanja o ljudskoj egzistenciji. Jedan aspekt koji se često gura u drugi plan je činjenica da moderna medicina može produžiti život, ali to sa sobom nosi i rizik od dugotrajne bolesti. Njemačko etičko vijeće naglašava da ove mogućnosti predstavljaju izazov našem društvu da se nosi s okolnostima umiranja i smrti.

Nije važno samo govoriti o umiranju, nego i kako ga se može popratiti. Razvoj palijativne medicine i hospicijske skrbi je ključan. Ovi pristupi imaju za cilj ublažiti strahove od boli ili usamljenosti tijekom procesa umiranja. Suprotno uvriježenom mišljenju, nije normalno da većina ljudi umire u bolnicama ili staračkim domovima. Umjesto toga, mnogi ljudi često žele umrijeti u hospiciju, gdje je kvaliteta završne faze života prioritet.

Prava i samoodređenje

Dobro sastavljena oporuka za život obvezuje liječnike i regulira koje su medicinske mjere željene ili odbačene. Zahtjevi za takvim poretkom zakonski su ojačani posljednjih godina, što proširuje želju pojedinca za samoodređenjem u završnoj fazi života. Nadopuna tome su iskaznice za hitne slučajeve, koje omogućuju brzo odlučivanje u kritičnim situacijama, kao i zdravstvene punomoći, koje omogućuju osobama od povjerenja da se povjere zdravstvene odluke.

Unatoč tome, tema skrbi na kraju života ostaje kontroverzna tema. Stručnjaci za palijativnu medicinu, poput Heinera Melchinga iz Njemačkog društva za palijativnu medicinu, traže više informacija o scenarijima kraja života. Smrt se često još uvijek doživljava kao tabu u društvu, što dodatno otežava komunikaciju o željama za umiranjem. Samo suočavanjem s ovim izazovima možemo ublažiti strah od nepoznatog.

Ukratko, može se reći da je pomiriti se s vlastitom smrću i povezanim pravima i odlukama od velike važnosti. U vremenu u kojem životom sve više dominiraju medicinske mogućnosti, svjesno suočavanje sa smrtnošću i težnja za dostojanstvenim, samoodređenim završetkom života ostaje važna društvena zadaća.