Petra Hruška prekinula šutnju: Ovako je zapravo bilo SOS Dječje selo!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Petra Hruska izvještava iz Beča-Donaustadta o svojim iskustvima u SOS Dječjem selu, rasvjetljavajući emocionalni pritisak i zlostavljanje.

Petra Hruska berichtet aus Wien-Donaustadt über ihre Erfahrungen im SOS-Kinderdorf, beleuchtet emotionalen Druck und Missbrauch.
Petra Hruska izvještava iz Beča-Donaustadta o svojim iskustvima u SOS Dječjem selu, rasvjetljavajući emocionalni pritisak i zlostavljanje.

Petra Hruška prekinula šutnju: Ovako je zapravo bilo SOS Dječje selo!

Petra Hruška, 55 godina, odlučila je izaći u javnost kako bi ispričala svoju osobnu priču iz SOS Dječjeg sela u Hinterbrühlu u Donjoj Austriji. U dječje selo došla je sa samo osam mjeseci i tu je provela rano djetinjstvo. U svom novom poglavlju života u prijateljskom stanu u Beču-Donaustadtu, željela bi rasvijetliti svoje pozitivno iskustvo i istovremeno izraziti svoj veliki očaj zbog nedavnih izvještaja o maltretiranju i seksualnom zlostavljanju u SOS Dječjem selu. Ovi negativni naslovi nisu samo emocionalno opteretili Hrušku, već su utjecali i na njezino zdravlje.

Hruska ima stare fotografije iz djetinjstva koje je prikazuju u raznim smiješnim situacijama, uključujući prvu pričest i odjevenu kao vještica. Željela bi ljudima jasno dati do znanja da je vrijeme koje je provela u dječjem selu bilo potpuno drugačije od onoga što je prikazano u nedavnim izvješćima. Njezina majka iz Dječjeg sela, Ursula Holubar, odigrala je središnju ulogu u njezinom životu i pomogla joj da odrasta u poticajnom okruženju. Hruška se nada da će se njezina priča čuti i da će vrijednosti koje su učili u dječjem selu doći u fokus.

Sjećanja i briga u dječjem selu

Na mnoge koji su odrasli u SOS Dječjem selu iskustvo je ostavilo trajan dojam koji uključuje i pozitivne i izazovne trenutke. Hruskino djetinjstvo karakterizirala je briga i zajedništvo koje nikako ne bi željela propustiti. Ističe da je dinamika odnosa i podrška unutar dječjeg sela bila od velike važnosti za njezin osobni razvoj.

Međutim, izvješća o zlostavljanju bacila su sjenu na ta sjećanja. Hruška u pismu “Kroni” kaže da je ono što je doživjela u potpunoj suprotnosti s javnim prikazima. Na taj način želi potaknuti i druge pogođene osobe da podijele svoje pozitivne priče i na taj način daju drugačiji pogled na dječje selo.

U vrijeme kada negativne vijesti često uzimaju glavnu riječ, važno je diferencirano sagledati teške teme. Složenost iskustava iz djetinjstva i emocionalni teret koji dolazi s njima dio su Horskine privlačnosti. Ona vas potiče da gledate ne samo na tamnu stranu, već i na svijetle točke koje ste iskusili. Možda njihova otvorenost može potaknuti i druge na razmjenu ideja i zajedničku borbu za pozitivnu percepciju.

Za mnoge SOS Dječje selo ostaje mjesto koje je nudilo i izazove i mogućnosti. Hrabrost Petre Hruske da ispriča svoju priču mogla bi biti prvi korak u novom smjeru podizanja svijesti o stvarnosti iza naslova.